Penzionisana službenica Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore, Olivera Krivokapić, osuđena je na šest meseci zatvora zbog nesavesnog poslovanja — jer nije oduzela oružje Vuk Borilović, iz kojeg je 12. avgusta 2022. godine počinio jedan od najtežih masovnih zločina u regionu.
Presuda nakon masakra koji je potresao region
Osnovni sud na Cetinju doneo je odluku da Krivokapić, nekadašnja službenica MUP-a, odgovara krivično jer nije preduzela korake da pre nego što je došlo do tragedije oduzme pušku Boriloviću — oružje koje je kasnije koristio da ubije deset osoba, među kojima su bila i dvoje dece, i ranio još šest ljudi.
Tužilaštvo je u ovom slučaju tražilo maksimalnu zakonski predviđenu kaznu — do pet godina zatvora, ukazujući da je službenica propustila da reaguje i ukloni opasnost kada je to bilo moguće. Molili su sud da uzme u obzir to da je Borilović bio pravosnažno osuđen za nasilničko ponašanje i lečen u psihijatrijskoj bolnici pre masakra, što je, kako su naveli, trebalo da bude dovoljan razlog za oduzimanje oružja.
Odbrana negira krivicu
Krivokapić se u završnoj reči branila tvrdnjom da nije imala zakonsko ovlašćenje da samostalno oduzme oružje, već je to bila nadležnost Uprave policije. Navela je da tužilaštvo nije dokazalo njenu konkretnu odgovornost niti ukazalo na to da su druge filijale MUP-a u sličnim situacijama oduzimale oružje na drugi način.
Ona nije bila prisutna prilikom izricanja presude, a njena porodica je protestovala ispred zgrade cetinjskog Osnovnog suda, ističući da je odluka nepravedna.
Masakr koji je potresao region
Masakr na Cetinju zabeležen je 12. avgusta 2022. godine, kada je Borilović, koristeći poluautomatsku pušku, ubio desetoro ljudi i ranio još šest pacijenata u napadu koji je potresao javnost. Incident je podstakao brojne debate o kontroli oružja, odgovornosti nadležnih službi i sistemskim propustima koji su mogli omogućiti tragediju da se dogodi.
Važno pitanje: Moglo li je biti sprečeno?
Ova presuda otvara teška pitanja o tome da li je tragedija na Cetinju mogla biti sprečena da su službenici reagovali pre tragedije — posebno kada se zna da je Borilović bio pravosnažno osuđen i lečen zbog nasilničkog ponašanja. Kritičari odluke tvrde da je neuspeh da se oduzme oružje direktno doprineo katastrofi koja je usledila.
Sudski epilog ovog slučaja označava važan pravni presedan, ali i podseća na ozbiljnost sistema kontrole oružja i odgovornosti javnih službenika u sprečavanju nasilja.

